Depra
S tugom sam primila vijest o autorici Maminog bloga. Nisam je pratila jer nemam djece, ali sam teta nećaka i nećakinje. Moja obveza je zaštita, a ne odgoj. Niti sam fan eksponiranja djece na društvenim mrežama. Navodno je u pitanju postporođajna depresija. Navodno. Svejedno, bilo kakva depresija boli. Navodno su u pitanju "zombiji u luđačkoj košulji, smješteni tamo u u nekoj psihijatrijskoj ustanovi". Tabletirani. Tablete su samo štaka, a ostalo je sve u glavi. Lako je komentirati kako je svijet lijep, divan, krasan. Lako je ući u neki kafić, misleći kako "postati faca". Lako je ulizivati se šefu, misleći kako ćeš tako dobiti veće povlastice. Lako je postupati po nekim tamo "uputama", misleći da si ispravan čovjek. Svašta je lako. No, nije lako slušati tuđe komentare i savjete. Svi sve znaju. A zapitati se što stoji iza usiljenih osmijeha? Lijepo usklađene odjeće? Iza tuđih sladunjavih riječi? Depra nije jedan dan. Depra obilježava razdoblje bezvrijednosti...