Depra
S tugom sam primila vijest o autorici Maminog bloga. Nisam je pratila jer nemam djece, ali sam teta nećaka i nećakinje. Moja obveza je zaštita, a ne odgoj. Niti sam fan eksponiranja djece na društvenim mrežama.
Navodno je u pitanju postporođajna depresija. Navodno. Svejedno, bilo kakva depresija boli.
Navodno su u pitanju "zombiji u luđačkoj košulji, smješteni tamo u u nekoj psihijatrijskoj ustanovi". Tabletirani. Tablete su samo štaka, a ostalo je sve u glavi.
Lako je komentirati kako je svijet lijep, divan, krasan. Lako je ući u neki kafić, misleći kako "postati faca". Lako je ulizivati se šefu, misleći kako ćeš tako dobiti veće povlastice. Lako je postupati po nekim tamo "uputama", misleći da si ispravan čovjek. Svašta je lako. No, nije lako slušati tuđe komentare i savjete. Svi sve znaju.
A zapitati se što stoji iza usiljenih osmijeha? Lijepo usklađene odjeće? Iza tuđih sladunjavih riječi?
Depra nije jedan dan. Depra obilježava razdoblje bezvrijednosti, bespomoćnosti, tuge. Da li smo zapitali se kako se drugi osjeća u svojoj koži?
Dok se prepiremo tko je ustaša, a tko partizan - nečiji život se gasi. Dok se natječemo tko je jučer u izlasku briljirao - nečiji život se gasi. I ne pišem ovo da bi bila "pametna", pišem ovo jer se moja najvažnija osoba bori sa svojim demonima. I pišèm ovo jer sam upoznala mnogo normalnih ljudi s lijepom dušom i iznimnim talentom. E, ti ljudi šute i vrište u sebi. Najglasniji su oni koji nemaju što za ponuditi.
Sljedeći put, zapitajte se da li ste vi sljedeći u sramu? Iznenadit će te se.
Ljubiteljice ljubavi i prirode, nema straha za takve kao ti čije su oči prodornije od rtg-a i gledaju u ljudsku dušu, a ne izvanjsku masku, navlakušu sjaja i blještavila....oko nas su ljudi koji se urušavaju, a rijetki ih vide, još rjeđi uzimaju zaozbiljno... prema podacima WHO u svijetu živi između 280 i 332 milijuna ljudi s dijagnozom depresije.....nije izlječiva dodirom, zagrljajem, razgovorom...ali svako od tog troje može bit poticaj ka putu zalječenja......nastavi bit ljubiteljica.....takvi Svijetu trebaju za otriježnjenje od opsjene, varke, maye.... :-)
OdgovoriIzbrišiTako mi je drago da si se vratila na blog. Hvala na lijepim riječima. Da, važno je biti čovjek, a ne krinke koje skrivaju svu ljudsku jad i blijedu. 😉
IzbrišiOhrabrujuće je saznanje da postoje ljudi kao što ste Morska i ti pa vidite sve ono o čemu neosjetljivi šute...
OdgovoriIzbrišiKad je dosta, onda je dosta. Nisam savršena niti planiram biti, ali mi je nekih komentara jednostavno dosta. Ljudi, ne komentirajte bezveze nesto što ne razumijete. U ovom trenutku, možda netko vodi bitku sa sobom. I onda ulazi u labirint svojih neugodnih misli. Imala sam prilike čuti o posporođajnoj depresiji. Ljudi su postali grozni, ne smiješ ni pomisliti da imaš problem. Srećom, postoje ljudi koji vole svoj posao i obavljaju ga sa priličnom emparijom.
IzbrišiČitala sam ju i ostala bez riječi...tužna priča je a sada če bit kad jo nema još više...
OdgovoriIzbrišiPozdrav Tebi!
Da, tuga je to. Povremeno sam je znala pročitati kad mi izbaci, ali onda se sjetim blogerice koja povlači bolesno dijete po blogu. No, svatko piše po volji. Komentari vezani uz smrt su grozni. I mislim da treba pustiti "mogla je ovo, mogla je ono". Mogla je svašta, ali depra te zamrzne i odjednom više ne znaš tko si ni u kojem smjeru ići. Apsolutna sramota za "hejtere". O drugima možemo naškrabati 10 rečenica, o sebi ni jednu.
Izbriši